| |GOVOR (izlaganje) |PRIOP?ENJE |RAZGOVOR |PREGOV

||GOVOR (izlaganje) |PRIOP?ENJE|RAZGOVOR |PREGOVORI|DEBATA |SASTANAK|||-pozdrav|-pozdrav ||me?usobno|pozdravljanje |pozdravljanje|
||-predstavljanje|-predstavljanje|-pozdrav |upoznavanje |publike ||
|Z|-oslovljavanje|voditelja|predstavljanje | | |(predstavljanje) |
|A||konferencije|-oslovljavanje | | ||
|G||-oslovljavanje || |najava teme|oslovljavanje|
|L|||| | ||
|A|||| |bitnost teme, ||
|V|||| |va?nost ||
|LJ |||| |rasprave||
|E|||| | ||
||||| |predstavljanje||
||||| |strana ||
||||| |(i sebe)||
||stvaranje naklonosti za |stvaranje|razbijanje| | |stvaranje |
||sebe |naklonosti|napetosti|stvaranje|upoznavanje|naklonosti za|
|||za voditelje|(uspostavlja se|ugodne |sudionika s|sebe |
|||konferencije|prisan kontakt,|atmosfere|pravilima||
|U|||ka?e nekoliko | | ||
|V|||ugodnih rije?i,| | ||
|O|||uljudnih |potvr?ivanje | ||
|D|||zapa?anja)|dnevnog reda | ||
|||||i trajanja| ||
||||naracija | | ||
||||| | |najava dnevnog|
||stvaranje zanimanja za |navode se|poticanje|na?elna|uvodna rije? |reda i trajanja |
||temu |razlozi |zainteresiranos|najava svojih|svake strane |sastanka|
|||sazivanja|ti za temu|potreba i| ||
|||konferencije||namjera| ||
||naracija (pri?a) |—-|| |—-||
|G|razdioba|razdioba ||***|R ||
||izno?enje|izno?enje|informiranje|iskazivanje | |izno?enje to?ke |
|L||||svojih | |po to?ke|
|||||interesa i| ||
|A||||o?ekivanja|A |davanje zamisli |
||||| | |i/ili prijedloga |
|||||razotkrivanje| ||
|V||||interesa| ||
|||||sutprotne|S ||
|||||strane | ||
||||| | ||
|N||||informiranje | ||
|||||partnera o|P ||
|||||sebi, | ||
|||||poslovnoj| ||
|I||||situaciji i | ||
|||||potrebama| ||
|||||koje iz nje |R ||
|||||proizlaze| ||
||||| | ||
||potkrijepe |odgovaranje na |argumentiranje |konflikt| |potkrijepe |
|||novinarska||interesa-deba| ||
|||pitanja ||ta|A ||
|D||obja?njavanje i|| | ||
|||obrazlaganje||(sortiranje |V ||
|||||potreba)*** | ||
|I|pobijanje| obja?njavanje |neutraliziranje|uo?avanje| |pobijanje |
||protuargumenata|i obrazlaganje |prigovora|podru?ja| ||
|||||kompromisa|A ||
|O|||| | ||
|Z|sa?etak||dono?enje|konkretizacij| |sa?etak|
|A|||odluke|a rje?enja u | |dogovorenoga|
|||||pozitivne| ||
|||||pozicije|zavr?na rije? ||
|K|poziv ||| |svake strane |poziv|
|LJU ||||sporazum| ||
|?|efektan zavr?etak ||| |?iriranje|(efektan|
|A|||| |(glasovanje) |zavr?etak) |
|K|zahvala ili/i isprika|zahvala ili/i || |progla?enje|zahvala/isprika |
|||isprika || |pobjedni?ke||
||||| |strane ||
||||| | ||
||||| |zaklju?na||
||||| |rije?||
||||| |voditelja||
|||||provedba| ||
GOVOR
POZDRAV
Pozdravljamo najjednostavnijim stilom:
– do 10h Dobro jutro!
– od 10 do cca 18h (ljeti i kasnije, 19h)Dobar dan! (nema strogog
kriterija sata kao npr. u franc. jeziku,
nego se prati i izmjena dana i no?i)
– od 18h do prestanka aktivnosti Dobra ve?er!
(Odzdrav
Dovi?enja!
+
Do skorog susreta!
Do idu?eg susreta! i sl.


Laku no? (kad se podrazumijeva da se ide na spavanje))
PREDSTAVLJANJE
Predstavljamo se ako nas slu?a?i ne poznaju ili ako nas netko nije
predstavio (na prezentacijama iliskupovimiseminarimato?ini
predsjedavaju?i sekcije).

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now


Predstavljamo se imenom i prezimenom, ne navodimo titulu, ali navodimo
funkciju koja je bitna za temu ili prigodu.


Npr: NE”Ja sam magistrica Maria Blau.” (to nije bontonski jer sebe
isti?emo, a u pravilu retorike je prikazati se retori?ki skromnim-“manjim”,
“neva?nijim” od publike sve da bi publika ostala istaknutija) (vidi
poglavlje***) (titula)
NEZovem se…

Zovu me…

Moje je ime…


DA”Ja sam Maria Blau, voditelj Odjela korisnika Winterneta.

(Prikazat ?u vam kako na? odjel radi, ?to je do sada postigao i za?to je
koristan usli?nimprojektima.)”(funkcija)-bitnanaprezentaciji
Winternetovih djelatnosti nekim drugimsli?nimustanovama.Natoj
prezentaciji ne bi bilo primjereno da se Maria Blau predstavila svojom
drugom funkcijom – predsjednica Upravnog odbora Winterneta jer to nije
vezano uz temu i prigodu.


!!! Savjet: Izbjegavati duge i/ili neuobi?ajene fraze (odvi?e skre?u
pozornost ?ime ponovno izlazimo iz osnovnog pravila-retori?ke skromnosti)
OSLOVLJAVANJE
?esto je pitanje koga sve od slu?a?a osloviti, kojim redom osloviti
slu?a?e. Vrlo je bitno ne pogrije?iti u oslovljavanju jer je to po?etak
izlaganja – dio ?to se pozornije prati i bolje pamti. Ako ve? na po?etku
steknete negativne bodove kod publike, koliko god se trudili u nastavku,
po?etnu pogre?ku publika ?e dobro (zlo)pamtiti.


Najlak?e je zahvatiti sve slu?a?e (npr. Cijenjena publiko/ cijenjeni
slu?a?i/ ?asni skupe/), nekad je to upravo i potrebno, kada smo sigurni ili
kada ?elimo da se svi slu?a?i poistovijete sa zajedni?kom osobinom, kada
procijenimo da je publika u takvom stanju, kada gotovoprelaziu
masu(***razlika publike od mase) ?to ?e u poslovnoj retorici biti rje?e.


Promislite tko ?e sve biti u publici.

Prona?ite u publici kategorije – po kriteriju funkcije, zanimanja, struke,
itd. ovisno o vrsti izlaganja. Svakako svrstajte sve slu?a?e u neku
zajedni?ku kategoriju, bez ostatka. Ako to ne mo?ete, odlu?ite se za
oslovljavanje koje zahva?a sve slu?a?e.


NE
Redoslijed: oslovljavajte od sebi najdaljeg premasebibli?em(ne
prostorno().

Npr. ako ste Vi voditelj nekog odjela, a u publici sjede voditelji drugih
odjela, direktor(i) i va?i pod?injeni, prvo oslovite
direktora(e),
pa pod?injene,
pa svoje kolege.


Po istom kriteriju oslovljavanja, kriteriju “prvo dalji, a onda bli?i”,
oslovljavamo najprije suprotan spol, pa onda svoj.


Npr. M: Drage/gi* kolegice i kolege/Dame i gospodo
?: Dragi* kolege i kolegice/ Gospodo i dame
*kolega je imenica mu?kog roda, samo joj je oblik u ?enskom rodu (N. Jd:
moj kolega-a ne moja kolega, stra?an ubojica, dugogodi?nji izbjeglica)
Pridjev (cijenjeni, po?tovani, dragi) se
1. zadr?ava samo pred prvim oslovljenim, a odnosi se na sve oslovljene
(“Cijenjeni gospodo direktori, suradnici, kolegice i kolege voditelji
odjela…”)
2. mijenja od kategorije do kategorije oslovljenog (“Cijenjeni gospodo
direktori, po?tovani suradnici, drage kolegice i kolege voditelji
odjela…”)
PRIDOBIVANJE NAKLONOSTI ZA SEBE
Ovaj dio nikako ne treba preskakati. Logi?no je da se u na?oj kulturi, kao
i to?ka humora, zanemaruje jer je zahtjevnijidiojavnognastupa
(zahtjevniji od npr. prikaza podataka, katkad i nekome ?ak te?i i od
argumentiranja!). Zemlje s razvijenijom retori?kom tradicijom pola?u veliku
pozornost na pridobivanje naklonosti jer znaju da, ako smopubliku
pridobili za sebe, pridobili smo je i za svoje ideje.


Posti?e se na 2 na?ina:
1. pohvalom auditorija
2. retori?kom skromno??u
BITNO je da je u skladu s temom!
1. Auditorij se blago istakne, pohvali (ne podilaze?i joj!).

(*vidi primjere s nastave)
2. Retori?ki ste skromni ako se u?inite “manjim” nego ?to jeste, ako se ne
isti?ete, nego iska?ete skromnost u odnosu na slu?a?e (mo?e se upotrijebiti
i vic na svoj ra?un, ali unutar teme i/ili situacije). Retori?ka skromnost
je znak da osoba ima od ?ega oduzeti, da iako i oduzeme od sebe, i dalje
vrijedi.

(* vidi primjere s nastave)
STVARANJE ZANIMANJA ZA TEMU
Slu?a?ima treba nazna?iti za?to govorite ba? to, a ne ne?to drugo. Time
stvarate kontekst, ?ire okru?enje u koji ?e publika/slu?a?i/sugovornici
svrstati Va?e misli i stavove. S druge strane pove?avate i spremnost na
izno?enje, na glavni dio.

U tom se dijelu govori o va?nosti teme o kojoj govorite, navode se razlozi,
povod, okolnosti koji su Vas naveli na odre?enu temu.

Odre?uje se tema (mo?e i negativno, pa pozitivno) te se izri?e glavna misao
tj. tvrdnja.


NARACIJA
(lat. narrare= pri?ati, pripovijedati)
Ovaj je dio “most” s uvodnog dijela na glavni. Sastoji se od pri?e
(pro?ireni primjer – anegdotu, kronolo?ki prikaz) koja ve? ima prizvuk onih
teza i razmi?ljanja koje ?emo iznijeti u glavnom dijelu.


RAZDIOBA
Radi preglednosti i lak?eg primanja materije, va?no je da ono ?to ?emo
iznijeti podijelimo u (po mogu?nosti) 2 podcjeline, te ih dvojnom razdiobom
dalje dijelimo (ako je potrebno).


Npr. Usredoto?it ?u se s jedne strane na ekonomsku iskoristivost ovog
projekta, a s druge na njegov psiholo?ki utjecaj u javnosti.


IZNO?ENJE***
(***va?no je napomenuti da su kompozicijski dijelovi Glavnog dijela ?esto
isprepleteni, osobito Izno?enje i Potkrijepe ne moraju biti jedno iza
drugoga, nego su gotovo jedan u drugome. )
Iznose se misli, stavovi, ideje, smjernice, odrednice.


POTKRIJEPE
Iznesene tvrdnje u ovom dijelu se obrazla?u (iznose se dokazi) ili/i
potkrepljuju (iznose se potkrijepe).

Obrazlaganje je svojstveno argumentiraju?oj strategiji i njime se ovjerava
istinitost tvrdnje , a potkrijepljivanje uvjerava?koj strategiji i njime se
tvrdnje ili stavovi ?ine prihvatljivima.


Dokazi mogu bititehni?ki(logi?kiizvodi-zdravorazumskimehanizmi
zaklju?ivanja: dedukcija, indukcija, analogija, reprezentativni primjer,
ilustracija, uzrok-posljedica, znak)i atehni?ki (svjedoci, statisti?ki
podaci, ?injenice).


U potkrijepe ubrajamo sve argumente, citate, anketu, paradoks, antiteze,
kvalifikacije, etiketiranja, ironiju, retori?ko-poetske figure.


Jakost tvrdnje (vidi dio Pobijanje protuargumenata) odre?uje koliko je
uop?e branjiva te na temelju nje i profila publike pretpostavljamo i koliko
?e ?vrsto trebati uvjeravati publiku. Ako mislite da ?e publika lako
prihvatiti Va?u tvrdnju, argumentirajte uobi?ajenim redoslijedom – od
najja?eg argumenta, prema najslabijem (koji ?e slu?itikaopotpora
najja?emu). Ako mislite da publika nije naklona i da ?e te?ko prihvatiti
Va?u tvrdnju, ?uvajte najja?i argument za kraj – po?nite od najslabijeg
prema najja?em.


POBIJANJE PROTUARGUMENATA
Bez obzira na to mogu li Vam sugovornici ?to izravno prigovoriti Va?im
tvrdnjama ili ne, treba predvidjeti i pripremiti pobijanje eventualnih
prigovora (protuargumenata). U monolo?koj formi se iznosi, a u dijalo?koj
tek ako suprotna strana iznese prigovore.

Sagledavanjem protuargumenata zapravo provjeravamo stupanj jakosti na?e
tvrdnje i na temelju toga odre?ujemo koliko jaku argumentaciju treba
pripremiti, koliko je tvrdnja uop?e branjiva te kojim ?emo redom iznijeti
svoje argumente.


SA?ETAK
Uljudno je i korisno kratko ponoviti glavne misli izlaganja, bez novog
dokazivanja, ali s ponovljenim glavnim dokazom.


POZIV
Slu?a?i se pozivaju da djeluju u skladu s iznesenim idejama ili tvrdnjama.


EFEKTAN ZAVR?ETAK
Govor treba zavr?iti tako da se Va? nastup zapamti. Za to dobro slu?i
poznat citat, sentencija, poslovica ili vlastita zvu?na figura.


ZAHVALA I/ILI ISPRIKA
Zahvalite na pozornom slu?anju, dolasku, zanimanju i sl. i ispri?ajte se
ako je bilo tehni?kih ili nekih drugih te?ko?a.


___________________________
KONFERENCIJA ZA NOVINARE
Konferencija za novinare jest usmeno priop?enje za javnost, ?to je pak
podvrsta izjave (novinarski monolo?ki impersonalni ?anr). Saziva se kad
kompetentna osoba ili neka institucija ?eli dati slu?benu izjavu, ali ne
samo jednom novinaru, nekom ili nekim medijima (tada se daje usmeno ili
pisano priop?enje), nego kad ?eli dati izjavu istu za sve medije i to u
isto vrijeme.

– ima veliko zna?enje, rabi se samo kad je informacija bitna
– kako su slu?bena priop?enjaduga,novinarihsmije
prilago?avati mediju i radiofonizirati, ali ne smije mijenjati osnovnu
ideju niti podatke (njih, dapa?e, mora prezentirati tako da budu jo?
nagla?eniji). O svim promjenama, osoba koja daje priop?enje mo?e, ako
zatra?i, biti obavije?tena.

– za vrlo osjetljive izjave (naj?e??e je rije? o poslanim
slu?benim priop?enjima) mogu?e je tra?iti povrat ure?enog teksta na
autorizaciju
– priop?enje ima vrijednost dokumenta
Elementi kompozicije pretapaju se brzo jer je forma kra?a. Uvod ne smije
biti duga?ak, kao ni samo izno?enje (priop?enje). Vi?e vremena ostavlja se
za novinarska pitanja.

Kod predstavljanja treba paziti na to da se govornici predstave po
hijerarhiji (od najva?nijeg prema manje va?nim) i s funkcijama koje
pokazuju njihovu meritornost za priop?enje.


komunike(j)- samo u me?unarodnoj politici, slu?bena, zajedni?ka izjava
najmanje dviju osoba ili pregovara?kih strana ili izaslanstava
– do tog ?anra dovela je diplomatska potreba da se izjava u obje
zemlje objavi u isto vrijeme
demanti – opovrgavanje dijela ili cijele informacije pojedinca ili
institucije
Kod izjava i priop?enja za davatelja izjave je va?no
– pozorno slu?ati novinarsko pitanje
– odgovor dati ?to preciznije, a u skladu s vlastitim ciljem i u okviru
mogu?eg odgovora
Bitno je NE gledati u KAMERU, nego u novinara!!! ili na konferenciji-u
novinare. Njima se obra?amo jer se javnosti obra?amo posredstvom njih.


________________________________________________
RAZGOVOR
ZAPO?INJANJE RAZGOVORA (prema Mici?u)=UVOD (klasi?na podjela)
ZAGLAVLJE
Ako Vas sugovornici ne poznaju, potrebno je predstaviti se imenom i
prezimenom te funkcijom i to razgovijetno kako bi Va? sugovornik to mogao s
lako?om ?uti i upamtiti. Ina?e ga dovodite u situaciju da nije siguran kako
Vas osloviti ili da Vas ponovno mora pitati kako se zovete (ovo se u
pregovorima mo?e iskoristiti za stvaranje nelagode kod suprotne strane i
nesigurnost u Va?e ovlasti za pregovaranje).


Po?etak razgovora bitan je, kao i u govoru, pa i u svakom drugom ?anrujer
se pozornije slu?apo?etakzbogradoznalosti,po?etnenapetosti,
o?ekivanja.


STVARANJE NAKLONOSTI/PRIVLA?ENJE POZORNOSTI
Kontakt i ugodna atmosfera uspostavlja se pomo?u nekoliko ugodnih rije?i,
osobnih uljudnih zapa?anja, blagi kompliment.Tojeisvojevrsno
privla?enje pozornosti.


Pro?irenim primjerom, kratkim doga?ajem, usporedbom ilineuobi?ajenim
pitanjem vezanim uz sadr?aj poti?e se interes za razgovor i ?ini prijelaz
na glavni dio (ono ?to je narratio u govoru).


STVARANJE ZANIMANJA ZA TEMU
Provociranje ma?te putem niza pitanja o problemima koji bi se mogli javiti
u razgovoru stvara zaniteresiranost za razgovor, ali pogodno jeza
samosvjesne i nadobudne sugovornike.


Mogu? je i direktan pristup – neposredno se prelazi na bit stvari, bez
uvoda (ka?e se
– uzrok pokretanja razgovora
– s op?eg se prije?e na posebno
– tema
(to je hladna, racionalna tehnika, pogodna
-za razgovore s ograni?enim
vremenom,
-razgovore pretpostavljenog sa
suradnicima, podre?enima)
INFORMIRANJE
U ovom dijelu se
I.stvaraju temelji za argumentiranje
II.ispituju partnerovi stavovi i mi?ljenja
a)daju se op?e i ciljane informacije
b)postavljaju se pitanja
c)pozorno se slu?a sugovornik
d)prate se i otkrivaju sugovornikove reakcije
Tehnike:
– usmjeravanje tijeka razgovora prema svojim ?eljama
– omogu?avanje sugovorniku da do?e do izra?aja, da poka?e ?to zna te
spontano da ?eljene informacije
a) Koliko god u komunikolo?kom smislu zvu?alo paradoksalno, u davanju
informacija treba nadvladati svoju ljudsku potrebu za komuniciranjem jer se
time samokontroliramo-kontroliramo se da ne bismo otkrili vi?e podataka
nego ?to treba.

Treba davati jasne, koncizne, slikovite i stru?ne podatke.

treba upotrebljavati audiovizualna pomagala.


b) Postoje pitanjaotvorenog i zatvorenog tipa,
retori?ka pitanja,
prijelomna pitanja,
meditiraju?a pitanja
Pitanja zatvorenog tipa su ona na koja odgovor mo?e biti samo DA ili NE.

Ako ?elite dobiti ?iru informaciju, ne postavljajte takva pitanja. No, ako
?elite da odgovor bude Vama po volji, da sugovornik ne dobije prostora za
cjelokupan odgovor, pitanja zatvorenog tipa to omogu?uju .


Npr. primjer pitanja odvjetnika na sudu (osu?enik je ubio susjeda u
samoobrani. U dokazivanju njegove krivnje tu?ilac ?e u?initi ovo: T: Jeste
li ubili svog susjeda XY-a? (ako govori istinu na ?to se zavjetovao, mora
odgovoriti DA-?to je ve? priznanje).

O: Da, ali… (odvjetnik ?e ga prekinuti iza
“Da” i ne?e mu omogu?iti daljnje obja?njenje, jer mu trebaupravo
priznanje)
Dvostruko zatvorena pitanja daju dvijemogu?nosti,alikatkadza
ispitivanog obje mogu?nosti mogu biti nepovoljne(sli?no funkcionira
retori?ka dilema).

Npr. Trebamo li sastanak odr?ati sutra ili da ga odr?imo za tjedan dana?
Imate li razra?en plan? (mo?da plan postoji, ali nije razre?en, pa
odgovor ne mo?e biti ni da ni ne)
Nedostatak je ove vrste pitanja ?to se sugovornik osje?a kao da je na
preispitivanju i ?to je te?i?te razgovora samo na jednoj strani.

Prednost je u tome ?to je sugovorniku su?en izbor odgovora, pa brzo
dobivamo precizne podatke.


Pitanja otvorenog tipa zahtijevaju interpretaciju u odgovorima. Njima
ulazimo u dijalog, u vi?i stupanj razgovora.

Nedostatak je ove vrste pitanja ?to ?e sugovornik mo?i promisliti o
odgovoru, mo?da i izbje?i odgovor ili dati samo one odgovore koje je sam
izabrao.

Prednost je ?to njima sugovornik mo?e biti izvor ideja i prijedloga.


Retori?ka pitanja slu?e za dublje sagledavanje, ali i razvodnjavanje
problema.


Prijelomna pitanja usmjeravaju razgovor u to?no odre?enom smjeru ili
na?inju novi niz problema.


Meditiraju?a pitanja tjeraju sugovornika na razmi?ljanje.

Npr. Mislite li…


c) Dobar menad?er 90% vremena slu?a, a 10% govori.

U razgovoru treba:
– usmjeriti pozornost na sugovornika
– odvajati bitno od nebitnog
– pratiti govori li sugovornik logi?no
– ne reagirati na “ranjive to?ke”, a to su rije?i koje jako utje?u na na?u
psihu (npr. potres, inflacija, 90% od pla?e, milijarderi, korist, zarada,
propast..) (drugim rije?ima, treba kontorlirati svoju emocionalnost).


d) Treba pratiti koliko je sugovornik sugestivan, u kojoj se situaciji
brani, u kojoj napada, u kojoj je neutralan, koliko je racionalan, a koliko
se oslanja na intuiciju. To se otkriva pra?enjem NV znakova.


ARGUMENTIRANJE
Kao i u drugim ?anrovima, u razgovoru svoje stavove, mi?ljenja, prijedloge
treba potkrijepiti dokazima, te isto tako pratiti kolikosugovornik
argumentira.


NEUTRALIZIRANJE PRIGOVORA
Treba o?ekivati da svi ljudi ne misle isto. ?e??e je poslovan ?ovjek u
situaciji da se njegove teze ne sla?u s tezama drugima, negoli obrnuto.

Stoga treba o?ekivati da ?e druga strana na?i ozbiljne primjedbe na Va?e
prijedloge. Potkrijepama i argumentima pobijaju se prigovori druge strane.

Npr. u govoru se ovaj dio zove pobijanje (argumenata).

____________________
PREGOVORI
UVOD
RADNI PO?ETAK
Predstavite se kao pojedinci i slu?benici! Ako procijenite danema
prepreka, recite o sebi i ne?to vi?e od prezimena, titule i funkcije.

Da bi se stvorila obe?avaju?a radna atmosfera, lagano razgovarajte-vrijedi
utro?iti vrijeme na to.

Potvrdite to?ke koje ste planirali obuhvatiti pregovorima (dnevni red),
trajanje.

Na?elno iznesite svoje potrebe i namjere.

Ulazak u prvu raspravu (dakle, uvodni dio) morao bi biti ?irok i op?enit.


ISTRA?IVANJE SITUACIJE I INTERESA
Otkrivajte se u etapama.

Recite samo dovoljno, ali ne sve.

Istra?ujte okolnosti situacije i stvarne potrebe partnera, kolika je
njegova pregovara?ka mo?, koji je njegov plan pregovora, kojim se metodama
odlu?io boriti.

Budite blagonakloni prema ljudima i njihovim mi?ljenjima, a ?vrsto protiv
preuranjenih i neizu?enih zahtjeva.


GLAVNI DIO
KONFLIKT INTERESA-DEBATA
Rasprava neka zahvati naj?iru dimenziju problema.


Pri sortiranju svojih i protivnikovih potreba klasificirajte ih u:
me?usobno isklju?ive (npr. gra?evinski radnici ne ?ele prihvatiti radove, a
Vi ?elite da ba? oni rade)
suprotstavljene (npr. gra?. radnici ?ele ?to vi?e zaraditi na radovima, a
Vi u?tedjeti)
dopunjuju?e (npr. gra?. radnici ?ele ?to kvalitetniji materijal, a i Vi)
zajedni?ke (npr. gra?. radnici ?ele ?to prije zavr?iti s radovima, a i Vi
se ?elite ?to prije useliti u ku?u)
indiferentne (npr. gra?. radnici ho?e pauzu za ru?ak u 12h)
UO?AVANJE PODRU?JA KOMPROMISA
Prona?ite dodirne to?ke.

Tragajte osobno za rje?enjima od obostrane koristi. Forsirajte zajedni?ka
rje?enja (ona koja idu i Vama i partneru u prilog).

Dopunite dobar prijedlog partnera svojim pobolj?anjem-na?itenekoliko
varijanti.

Konstatirajte gdje se kre?e kompromisno podru?je.


SA?ETAK
KONKRETIZACIJA RJE?ENJA U POZITIVNE POZICIJE
Odaberite naj-rje?enje ili nekoliko njih po Va?oj procjeni.

Formirajte ga u kona?ni zahtjev.

Jo? jednom obranite svoje interese (zavr?na borba).

Zavr?ite kompromisom kad primijetite da daljnja rasprava nosi vi?e ?tete
nego koristi.


SPORAZUM
Oblikujte zajedni?ki formu sporazuma.

Re?enice moraju biti jasne, bez op?enitosti-od rije?i koje su objema
stranama jasne i koje objema stranama imaju istovjetno zna?enje. Ne
upotrebljavajte kondicional i kontradiktornosti.

Potpisom ovla?tenih osoba potvrdite sporazum.


PROVEDBA
Izvr?ite obveze iz sporazuma.


Osvrt: konstatirajte jesu li pregovori potvrdili svrhu? Je li poslovni
problem rije?en?
______________________________
DEBATA
Debata je dijalo?ka vrsta koja se provodi kad postoji tema o kojoj su
suprotstavljena mi?ljenja ili postoji prijedlog s alternativom. drugim
rije?ima, postoji tema ili propozicija. Usto, treba postojati i potreba da
se stavovi izbore.

U debati sudjeluju:
– voditelj debate
-dvije skupine koje suprotstavljaju mi?ljenje
-?iri (publika, suci, glasa?i)
UVOD
Voditelj otvara debatu – pozdravom publike(ieventualno
debatanata)
– predstavljanjem afirmacijske i negacijske
skupine***
– najaljivanjem teme i obja?njenjem za?to je
va?no raspravljati o njoj
– upoznavanjem sudionika s pravilima debate
(sa shemom,vremenskim ograni?enjima,
pravilima u stupnju zao?travanja i stilom rasprave)
*** ?esto se brka ?to je afirmacijska skupina, a ?to negacijska te misli da
je negacijska ona skupina koja zastupa tezu izre?enu u negacijskom obliku
npr. “Hrvatska ne treba smanjiti stopu nezaposlenosti”. Me?utim, odre?enje
koja je strana u debati afirmacijska, a koja negacijska ovisi samo o tome
?to se o spornoj temi misli u javnosti/prisutnoj publici, tj. o presumpciji
(prevladavaju?e mi?ljenje, postoje?e stanje).

Afirmacijska skupina MIJENJA presumpciju, a negacijska je brani.

Npr. tema NEZAPOSLENOST
teza/teze U Hrvatskoj treba (ne treba) smanjiti stopu
nezaposlenosti.

presumpcija UHrvatskojTREBAsmanjitistopu
nezaposlenosti.

afirmacijskaUHrvatskojNETREBAsmanjitistopu
nezaposlenosti.

negacijskaUHrvatskojTREBAsmanjitistopu
nezaposlenosti.

(u tezi NEMA NEGACIJE, ali skupina koja
je zastupa je NEGACIJSKA!!!)
UVODNE RIJE?I
Uvodnu rije? dr?i predstavnik skupine. Treba re?i za ?to se njegova strana
zala?e i za?to, ali ne smije iznijeti najja?i argument.

O tome koja je strana afirmacijska, a koja negacijska ovisi i tko ima prvi
uvodnu i zavr?nu rije?. Kako afirmacija ima te?i zadatak, a to je
PROMIJENITI postoje?e stanje, postoje?e mi?ljenje, daje joj se povla?ten
polo?aj u shemi: ona po?inje i zavr?ava.


uvodna rije? afirmacijske strane
uvodna rije? negacijske strane
rasprava
zavr?na rije? negacijske strane
zavr?na rije? afirmacijske strane
RASPRAVA
U raspravi se dokazuje tvrdnja. Zadatak negacijske strane jest pobiti
dokaze afirmacije. Iznose se argumenti i protuargumenti, uz ?to nisu
dopu?teni argumentum ad personam, vrije?anje sugovornika, vulgarizmi i
drugi izrazi koji vrije?aju.


ZAVR?NA RIJE?
U zavr?noj rije?i predstavnik skupine sa?ima glavnemislirasprave
(gledaju?i sa stajali?ta svoje strane) i navodi glavni razlog u obranu
teze.


?IRIRANJE
Suci (?iri, publika, glasa?i) valoriziraju raspravu i odlu?uju koja je
strana pobijedila.


PROGLA?ENJE POBJEDNI?KE STRANE
Voditelj izvje?tava o rezultatima glasovanja tj. progla?ava pobjednika
debate. Ako u odnosu na presumpciju nema pomaka ili je rezultat 50% : 50% –
pobijedila je NEGACIJSKA strana!
ZAKLJU?NA RIJE? VODITELJA
Voditelj zatvara debatu uz nekoliko glavnih sa?etih misli.

___________________________
SASTANAK
POZDRAVLJANJE, PREDSTAVLJANJE, OSLOVLJAVANJE
Pri otvaranju sastanka voditelj pozdravlja prisutne i ako ima nepoznatih
sudionika kratko ih predstavlja (iako tu funkciju djelomi?no obavljaju
plo?ice s imenima na stolu).


NAJAVA I USVAJANJE DNEVNOG REDA TE TRAJANJA SASTANKA
Iako se podrazumijeva da su sudionici prethodno obavije?teni o dnevnom redu
i da su se za njih pripremili, voditelj podsje?a koje su to?ke na dnevnom
redu i pita ima li neslaganja s predlo?enim dnevnim redom (dodaje li tko
?to, treba li ?to izostaviti..).


Ra?unaju?i da je voditelj i organizator sastanka predvidio to?no onoliko
vremena da sastajanje bude efektivno, dakle da se nepotrebno ne tro?i
previ?e vremena i da vremena za raspravljanje ne bude premalo te da je o
tome unaprijed obavijestio sudionike, voditelj podsje?a do kad ?e sastanak
trajati.


GLAVNI DIO
U ovom se dijelu iznosi to?ka po to?ka. O njoj se sudionici o?ituju te
ovisno o vrsti sastanka, daju svoje zamisli,prijedloge,odlu?uju,
obrazla?u?i i pobijaju?i prigovore.


VRSTE SASTANAKA
Kada cilj sastanka nije jasno odre?en, pa se iz toga ne zna ni koju vrstu
sastanka treba izabrati, ni organizacija ne mo?e biti dobra.

1. sastanak za upoznavanje i zbli?avanje ljudi
2. informativni sastanak
3. sastanak za dobivanje novih zamisli (brainstorm)
4. sastanak za dobivanje pristanka za prijedloge
5. sastanak za oblikovanje i dono?enje odluka
1. sastanak za upoznavanje i zbli?avanje ljudi
Organizator saziva sastanak radi ?to bolje suradnje ljudi koji ?e se na?i
na zajedni?kim poslovima. Obi?no se saziva kad se ljudi ne poznaju. Na
njemu se pronalaze dodirne to?ke, otkriva se tko ?to zna i mo?e kako bi
se kasnije lak?e rije?ili problemi.

Karakteristi?no je da nemaju ?vrst plan i to?ke dnevnog reda, nego
sudionici sami formiraju manje grupe te razgovaraju o zanimljivim temama,
?ale se i sl.


2. Informativni sastanak
Organizator obavje?tava odre?eni krug ljudi o teku?imdoga?ajima,
promjenama ili planovima. Sudionici mogu postavljati pitanja kako bi se
razjasnile nejasno?e.

(npr. konferencija za novinare)
3. sastanak za dobivanje novih zamisli (brainstorm)
Za odr?avanje ove vrste sastanak treba postojati:
– jasno odre?en problem
– svijest o potrebi rje?enja tog problema
Saziva? sastanka definira problem i bira od 3 do 15 sudionika koji su
znalci, kreativni, visokih sposobnosti u logi?koj kombinatorici, oni koji
“misle druk?ije”. Oni ne moraju nu?no biti s visokogmjestau
hijerarhiji).

Pravila su da se ne nude rje?enja koja su ve? isprobana i iskustveno ne
donose uspjeh, nego se tra?i originalno, “skriveno”, aostvarivo
rje?enje. Na brainstormu se prijedlozi ne valoriziraju niti se o
iznesenim mi?ljenjima raspravlja. Jedino voditelj smije propitkivati
sudionike o njihovim prijedlozima radi razja?njenja prijedloga. Nakon
iznesenih prijedloga, u fazi razgovora, tu?i se prijedlozismiju
nadopunjavati. Koje je rje?enje najbolje, odlu?uje drugo tijelo!
Mali brainstorm saziva se za hitne dnevne probleme, organizira se bez
pripreme i traje kratko, “s nogu”. Sudionici svoje prijedloge daju u
jednoj, dvije re?enice.


Veliki brainstorm saziva se za velike probleme koji su prekretnica u
poslovanju. Sudionici moraju unaprijed biti upoznati s problemom i
ozbiljnije pripremiti svoj prijedlog. Iznose ga u cjelini, kao kratak
monolog od 2 do 3 minute.


4. sastanak dobivanja pristanka za prijedloge (argumentativni sastanak)
Stru?na i rukovode?a skupina uobli?eni prijedlog predstavlja tijelu koje
prijedlog treba prihvatiti ili na temelju njega odlu?iti. Predlaga?i
moraju dokazati da je njihov prijedlog najbolji, a tijelo odgovorno za
odluku ili prihva?anje prijedloga postavlja pitanja da bi se uvjerilo
koliko je prijedlog tvrtki koristan. To tijelo predstavlja kritiku
(“advocatus diaboli”), a predlaga?i obranu. Za predlaga?e je bitno da su
dobro pripremljeni i organizirani jer kritika propitkivanjem razotkriva
slabosti argumenata i otkriva sve mogu?e protuargumente, te na temelju
toga vrednuje prijedlog. Bitno je da se su taktike ovog sastanka
argumenti i racionalne implikacije.


5. sastanak za oblikovanje i dono?enje odluka
Ako odluku ne oblikuje i donosi pojedinac, nego skupina ljudi, to ?ini
ili u zavr?nom dijelu nekog postoje?eg sastanka ili izvan odr?anih
sastanaka, zasebno. Aktivnost sudionika nije smo davanje pristanka na
ve? oblikovan prijedlog, nego u punom smislu rije?iodlu?ivanje,
temeljeno na dobroj pripremi, dobrom slu?anju sugovornika i razumnom
razmi?ljanju.